Upravo je u ovome kontekstu austrijski pisac Karl Bruckner popularizirao i origami i senbazuru. 

Svjetsku je slavu postigao romanom Sadako hoće živjeti, napisanom prema životu stvarne osobe, 

u kojem donosi dirljivu i potresnu priču o djevojčici Sadako, koja trpeći posljedice uzrokovane

radioaktivnim zračenjem nakon eksplozije atomske bombe, u bolu, dvojbama, razmišljanjima

i nadi provodi posljednje dane u borbi za život. Provodeći ih u bolničkoj sobi, Sadako izrađuje 

senbazuru kako bi zaželjela veliku želju – ozdraviti. Tisuću je ždralova ipak bio prevelik poduhvat

za bolesnu Sadako koja umire izrađujući 999. ždralova. Djelo je objavljeno 1961. godine i do danas

je prevedeno na više od  70 jezika, a u spomen na Sadako u Hirošimi joj je podignut spomenik.

Na taj je način japanska djevojčica iz Hirošime postala simbol stradanja Japana u Drugom

svjetskom ratu, a na isti način učenici sedmih razreda upoznali su se s pojmom "holokaust" i

doznali ponešto o tragičnim  stradanjima u Drugom svjetskom ratu i posljedicama koje je za

sobom ostavila nuklearna katastrofa, odnosno bacanje nuklearnih bombi na japanske gradove

Hiroshima i Nagasaki 1945. godine. Nakon izrade ždralova tehnikom origami, njima su ukrasili

školski hodnik i zaintrigirali ostale učenike i djelatnike Škole.